Ipak nisam izdrzao. Jednostavno moram da vam napisem nekoliko recenica o danasnjem protivniku Sinnera, italo-argentincu Agamenonu. On je rodjeni argentinac i ima cak 30 godina. Nekada je puno obecavao jer je bio najbolji argentinski igrac u kategorijama Under 10, Under 12 i Under 14 godina. Nakon toga je jednostavno nestao, sto se kaze pojeo ga mrak, i sve sto je igrao su bili nizerazredni ili regionalni turniri. I tako gotovo deset godina. Nakon toga su ga na nekom Futures turniru uhvatili, i to u 27-oj godini zivota, da je koristio nedozvoljene supstance. Olaksavajuca okolnost je bila da ih nije koristio svesno sa namerom, te je suspendovan na deset meseci. U 28-oj godini je resio da krene od nule, preselio se u Italiju, zatrazio njihovo drzavljanstvo i poceo sa igranjem u klubu, sto danas ne rade ni deca od 14 godina. Klub je naravno sa juga, u pitanju je Lecce, a igrao je za njih, prakticno za stan i hranu. Igrajuci za njih, ostavio je dusu i srce na terenu, a ovi iz kluba su u naletu emocija, odlucili da ga podrze u individualnom napretku. I kao totalni outsider, pa jos u 28-oj godini je krenuo od nule, da bi ove godine prvi put usao u glavni zreb nekog turnira, a to je bio, ni manje ni vise Roland Garros. Ove godine se ugurao medju 200 igraca na Atp listi, trenutno je oko 160-og mesta, a danas cak igra polufinale Umaga, a da niko ne zna kako mu je sve to uspelo. Kladionice na danasnjem mecu njegovu pobedu kvotiraju sa 7,00 Unibet cak sa 8,00.
Osim mene, tesko da je bilo ko za njega ikada cuo, ali ga je publika u Umagu odmah prihvatila, i navijala za njega i to iskljucivo zbog govora tela, a iz aviona se vidi koliko on ima posten odnos prema sportu i koliko daje sebe u mecu. Tesko da ima neke sanse protiv Sinnera, ali je veoma poucno i stimulativno gledati ga.