Brazil

Najuspješnija nacija u istoriji svjetskih prvenstava sa pet naslova prvaka svijeta, te jedina bez ijednog propuštenog Svjetskog prvenstva. Zemlja fudbala, koja je dala neke od najboljih igrača, a po mnogima najboljeg ikad – Pelea. Brazil je uvijek među najvećim favoritima za osvajanje SP, iako već 16 godina čekaju na šestu titulu.

Puno ime reprezentacije: Seleção Brasileira de Futebol

Vrijednost:

Momčad za Svjetsko prvenstvo

Braniči: Danilo, Fagner, Marcelo, Filipe Luis, Thiago Silva, Marquinhos, Miranda, Pedro Geromel

Veznjaci: Casemiro, Fernandinho, Paulinho, Fred, Renato Augusto, Philippe Coutinho, Willian, Douglas Costa

Povijest reprezentacije

Zemlja sa bogatom nogometnom istorijom, prvu utakmicu odigrali su protiv ljutog rivala Argentine 1914. godine u Buenos Airesu, gdje su poraženi rezultatom 0:3. Rani počeci nisu bili obećavajući za “karioke”, a razloge možemo tražiti u sukobima između tadašnjih nogometnih saveza Rio de Janeira i Sao Paula. Prva dva SP bila su za zaborav, pošto su Brazilci ispali u grupnoj fazi, ali na SP 1938. osvojili su treće mjesto i nagovijestili velike uspjehe koji će uslijediti nakon rata.

1950. Svjetsko prvenstvo se igralo na njihovom tlu, ali to prvenstvo bilo je jedinstveno po tome što nije imalo sistem ispadanja, već su četiri najbolje plasirane reprezentacije u svojim skupinama završile u zajedničkoj skupini i igrale jedna protiv druge. Međutim, na veliko iznenađenje, Brazil je izgubio posljednju utakmicu protiv Urugvaja, koja se de facto smatrala finalnom, i koja je zabilježena kao rekordna po posjeti na svim Svjetskim prvenstvima (čak oko 200.000 gledalaca). Na SP 1954. u Švajcarskoj Brazilce je zaustavila mađarska “laka konjica”.

Uslijedilo je zlatno razdoblje brazilskog nogometa, u Švedskoj 1958. Brazil se okitio prvim naslovom svjetskog prvaka, na prvenstvu na kojem su zaigrali Pele, Didi, Vava i Garrincha, fantastična četvorka Selecaa. Brazil je finale igrao s domaćinom Švedskom i tu utakmicu također dobio rezultatom 5:2, postavši tako prva reprezentacija koja je osvojila svjetsko prvenstvo van svog kontinenta. Odbranili su naslov 1962. u Čileu, predvođeni Garrinchom kao glavnim igračem, pošto se Pele ozlijedio u prvoj utakmici. Četiri godine kasnije u Engleskoj ispali su u grupnoj fazi, prvi put nakon 1934. godine, međutim, 1970. godine u Meksiku, na krilima Pelea, Brazil je osvojio svoje treće svjetsko prvenstvo. Ta reprezentacija se smatra jednom od najboljima u istoriji, a nakon trećeg naslova, Brazilcima je dopušteno da zauvijek zadrže trofej Julesa Rimeta, zbog čega je izrađen današnji trofej.

Ipak, Brazilci su morali čekati pune 24 godine da prigrle novi pehar. Četvrto mjesto u Njemačkoj i treće u Argentini 1978. bili su solidni rezultati, a onda su uslijedila tri prvenstva za zaborav. 1982. u Španjolskoj su zaustavljeni od strane Italije, kasnijeg svjetskog prvaka, a reprezentacija Brazila sa Socratesom, Zicom, Falcaom i Ederom ostala je upamćena kao jedna od najboljih koja nikad nije osvojila SP. Četiri godine kasnije u Meksiku, ispali su u četvrtfinalu nakon jedanaesteraca od Francuske. Predvodnik tadašnjeg tima Zico promašio je penal u regularnom dijelu, i iako je pogodio u penal seriji, i uprkos promašaju Platinija, Francuzi su slavili sa 4:3. Na SP 1990 nisu uspjeli napraviti nešto više zbogsuviše defanzivnog pristupa, pa su ispali u osmini finala od Argentine na čelu sa Maradonom i Caniggiom.

Ipak, 1994. godine u SAD-u Brazil se napokon vratio na tron. Sa igračima kao što su Romario, Bebeto, Dunga, Taffarel i Jorginho stigli su do finala protiv Italije u kojem su nakon 120 minuta bez golova odlučivali penali, a odlučujući je promašio najbolji italijanski igrač i dotad glavna zvijezda turnira Roberto Baggio. Na sljedećem SP u Francuskoj Brazil je poražen od domaćina rezultatom 3:0, uz dva gola Zinedinea Zidanea, a najbolji igrač turnira Ronaldo imao je zdravstvene probleme pred finale i neposredno prije početka uvršten je u postavu, što je po mnogima glavni razlog za krah Brazilaca.

2002. u Japanu i Južnoj Koreji Brazil zahvaljujući ubitačnom napadačkom trojcu “R” (Ronaldo, Rivaldo i Ronaldinho) stiže do petog naslova. Ronaldo je bio najbolji strijelac, a Rivaldo je postigao pogodak u svim utakmicama osim finala. 2006. u Njemačkoj Brazil ispada u četvrtfinalu od Francuske predvođene Zidaneom, a 2010. u Južnoj Africi takođe bivaju zaustavljeni u četvrtfinalu, ovaj put od Nizozemske, uprkos vođstvu. Tri godine kasnije našli su se na 22. mjestu FIFA rang liste što je njihov najlošiji plasman ikada.

2014. su bili domaćini SP i mnogo se očekivalo od njih. U uvodnoj utakmici protiv Hrvatske preokrenuli su pogocima glavne zvijezde Neymara i jednim Oscara. Brazil se našao u problemima prije polufinalnog susreta s reprezentacijom Njemačke, jer nisu mogli računati na ozlijeđenog Neymara i suspendovanog Thiaga Silve. Seleção je tu utakmicu izgubio povijesnim 1:7 rezultatom – njihovim najvećim porazom u povijesti nastupa na svjetskim nogometnim prvenstvima te prvim domaćim porazom u natjecateljskoj utakmici od 1975. godine. Utakmicu za treće mjesto izgubili su još jednim uvjerljivim porazom od Nizozemske (0:3).

Brazil je osvojio četiri Kupa Konfederacija, tri južnoamerička prvenstva, te 5 naslova Copa America, a 2016. godine na Olimpijskim igrama u Riu, predvođen Neymarom, okitio se zlatnom medaljom.

Put do Svjetskog prvenstva

Brazil se prošetao do plasman u južnoameričkim kvalifikacijama, završivši na prvom mjestu sa čak 10 bodova prednosti ispred drugoplasiranog Urugvaja, te 13 više ispred najvećeg rivala Argentine. Protiv “gauchosa” su remizirali na gostujućem tlu, dok su uvjerljivo slavili nas vom terenu (3:0), pogocima Coutinha, Neymara i Paulinha. U 18 utakmica doživjeli su samo jedan poraz, i to u uvodnoj utakmici protiv Čilea, uz 12 pobjeda i pet remija. Matematički su obezbijedili plasman na SP još 28.03.2018. U kvalifikacijama su ih prevodili Gabriel Jesus sa 7 golova, te Neymar i Paulinho sa po 6 pogodaka.

Glavni igrači reprezentacije i selektor

Najveća briga pred SP u Rusiji svakako je stanje glavne zvijezde reprezentacije Neymara, koji je doživio tešku ozljedu zimus na utakmici između PSG-a i Marseillea. Osim njega, u reprezentaciji sa pregršt velikih imena, oči će biti uprte i u Barcinog veznjaka Philippea Coutinha, koji je u sve boljoj formi pred početak SP. Takođe, dosta se očekuje od Gabriela Jesusa, kao i Roberta Firmina, koji odlično igra u Liverpoolu kojeg čeka finale LP sa Realom. U odličnoj formi je i Marcelo, tu je i Paulinho oko kojeg su bili skeptični mnogi navijači Barce, pa i čitava nogometna javnost prilikom transfera na Camp Nou, ali ih je sve kasnije razuvjerio. Na toj poziciji Brazilci imaju i Casemira, a na krilnim pozicijama pored Neymara i Coutinha tu su Douglas Costa, Willian, Taison, dok su na stoperskim pozicijama Marquinhos i Thiago Silva, dvojac iz PSG-a. Na golu je Ederson, koji je briljirao na golu Cityja ove sezone, a na desnom boku njegov suigrač Danilo, koji će biti prvi izbor pošto Dani Alves propušta turnir.

Nimalo lak zadatak pred selektorom Adenorom Leonardom Bacchijem, ili kraće Titeom, koji na raspolaganju ima izuzetno kvalitetan tim ali treba da uklopi sve te zvijezde u tim i napravi rezultat koji će zadovoljiti naciju, a to je uvijek ništa manje od trofeja. Najveće uspjehe u trenerskoj karijeri postigao je sa Corinthiansom, sa kojim je stigao do naslova klupskog svjetskog prvaka 2012, savladavši Chelsea u finalu.